Staklena vuna

Staklena vuna spada u grupu mineralnih toplinsko-izolacijskih materijala i sastoji se od tankih i elastičnih staklenih niti.

Sirovine za proizvodnju staklene vune i staklenih vlakana su stakleni otpad i osnovne sirovine za proizvodnju stakla (kvacni pijesak, vapnenac, soda, itd.). U novije vrijeme se za proizvodnju staklene vune sve više koristi stakleni otpad (prozorska stakla, staklena ambalaža). Učešće otpada u sirovini se kreće 30-60%, a u pojedinim tvornicama i do 80%.

Tehnologija proizvodnje je slična tehnologiji proizvodnje kamene vune.

Načelno se sastoji od dvije faze:

  • dobivanje silikatno-staklene taljevine
  • dobivanje tankih staklenih niti iz taljevine

Tanka staklena vlakna i staklena vuna mogu se dobiti na jedan od sljedeća tri načina, ili njihovom kombinacijom:

  • izvlačenjem niti iz rastopljene staklene mase kroz „vatrostalna sita“ s malim otvorima (2-3 mm) i namotavanje na koloture koji se okreću velikom brzinom. Na ovaj način se mogu se dobiti niti dužine i do nekoliko desetina kilometara s maksimalnom debljinom od 1 μm,
  • rasprskavanjem staklene taljevine upuhavanjem pare ili plina pod visokim tlakom, pri čemu se dobivaju kratka i gruba staklena vlakna i
  • centrifugalna metoda s horizontalnim pločama koje se okreću. Rastopljena staklena masa pada na ploče oblikujući tanak film preko ploča, koji se uslijed djelovanja centrifugalne sile smanjuje do granice površinskog napona, kada se iz tankog filma „otkidaju i otpadaju“ tanka staklena vlakna.

 

Staklena vuna

  • dugačka vlakna
  • manje gustoće proizvoda od 11 do 45 kg/m3
  • niža čvrstoća na tlak
  • koeficijent toplinske vodljivosti u granicama od 0,032 do 0,044 W/mK
  • odlično upija zvučnu energiju
  • negoriv materijal, klasa negorivosti A1
  • maksimalna radna temperatura 230°C
  • otpornost na požar
  • niža točka taljenja, oko 700°C
  • visoka elastičnost materijala
  • visoka zatezna čvrstoća
  • otporna na eventualna mehanička oštećenja prilikom rukovanja
← PrethodniSlijedeći →